Župa sv. Jurja, Primošten

ŽIVOTINJE NA BOGOSLUŽJU?

Na katoličkoj str. "Zenit" liturgičar McNamara daje odgovore na zanimljiva pitanja. To je povod da i mi to komentiramo iz naše perspektive. Tako jedan čitatelj iz Indije traži razjašnjenje, može li vjernik povesti sa sobom na misu neku životinju. Marljivi McNamara nije uspio pronaći neke izričite norme o tome pitanju.Smatra da to ipak ne bi bilo dobro i za to ističe tri argumenta.

Prvo, vjernik dolazi u crkvu kao mjesto sabranosti. Nazočnost  životinja tome sigurno ne bi pridonijelo (zamislimo samo da svatko sa sobom povede svog psa!). Konačno, ljudi ne idu sa psima na koncerte, u kazalište, na liječnički pregled, ne vode ga sa sobom na svoje radno mjesto...

Drugo, to ne bi bilo dobro ni za same životinje koje bi se našle u jednom tijesnom prostoru. Druga je stvar, kada se - prema starome običaju - vrši blagoslov životinja o spomenu sv. Antuna Pustinjaka, ali to je redovito izvan crkve.

Treće, i najpitomije životinje mogu izazvati strah kod drugih, pogotovo djece, ali i alergijske reakcije...

Na koncu McNamara podsjeća da Katekizam Katoličke Crkve o životinjama u br. 2415-2418 govori da su i životinje Božja stvorenja, te - iako je dopušteno da ih čovjek koristi za izradu odjeće i za hranu - čovjekovo gospodstvo  nad životinjama nije posvemašnje.

Zato je protivno ljudskom dostojanstvu mučenje životinja, ali u isto vrijeme  trošenje neumjerene količine sredstava za te iste životinje na uštrb ljudskih potreba.

Katekizam zaključuje: "Može se voljeti životinje; ne može im se davati osjećaji koji se duguju samo osobama."

Prema tome, zaključuje se, crkva nije mjesto gdje trebamo pokazivati poštovanje prema životinjama.

Što reći o ovom pitanju? Može izgledati da je ova rasprava nepotrebna. Ne možemo od crkve načiniti Noinu arku! Kako bi to izgledalo kada bi svaki vjernik poveo neku životinju u Crkvu. Čini mi se da ovo pitanje postaje ipak sve važnije.

Stariji se mogu prisjetiti. I u nas je bio običaj blagoslova domaćih životinja o blagdanu sv. Antuna Pustinjaka.

Sve dovde stvar je jasna. Domaće su životinje seljaku značile život. Kao što su tražili blagoslov polja, jednako im je tako bio važan blagoslov domaćih životinja. Istom logikom se danas blagoslivljaju automobili, radionice i tvornice.

Već je bilo rečeno: u prošlosti se životinje nisu uvodile u crkvu, pa tako ne treba biti ni danas. (1)

Iako po sebi ne bi trebalo biti poteškoća glede blagoslova takozvanih kućnih ljubimaca (kao što smo čitali da se ove godine jednom zgodom zbilo u Zagrebačkoj  nadbiskupiji), problem je, po mom mišljenju, upravo u tome što se te životinje smatra ljubimcima.

Naime, već su neki svećenici doživjeli kod blagoslova obitelji da ljudi kućnog ljubimca ubrajaju među članove obitelji. Radi se očito o degradaciji našega i cijeloga zapadnoeuropskog društva. U općoj depopulaciji gdje ljudi sve kasnije ulaze u brak, gdje se rađa sve manje djece, ljudi se usredotočuju na kućne ljubimce koji su - štogod rekli ljubitelji životinja - surogat za djecu. Roditi i odgojiti dijete pravi je pothvat što traži puno zauzimanje roditelja, društva, Crkve. Budući da mnogi ne žele preuzeti tu odgovornost - koja ometa njihov komoditet! - ljudi se odlučuju za kućne ljubimce, jer duboko u sebi imaju potrebu za nekoga se brinuti i nekoga odgajati. Zato je institut kućnih ljubimaca (ne domaćih životinja!) veoma privlačan. Životinja ne postavlja neugodna pitanja, nema neopravdanih izostanaka u školi, ne puši, ne postavlja u pitanje autoritet. Da skratimo: pas uvijek maše repom, a mačka zadovoljno prede.

Zato u ovom protuobiteljskom i protunatalitetnom ozračju ne mogu zamisliti svećenika koji bi blagoslivljao "kućne ljubimce": pse, mačke, hrčke, guštere, udave, pauke, miševe, vijetnamske svinje i što već ljudima služi kao surogat za obiteljski život i roditeljsku skrb.

Time bi, i nesvjesno, podržavao takve stavove koji se protive naravi braka i obitelji, onako kako to Crkva vjeruje i naučava. Prema tome, smatram neprimjerenim blagoslivljanje takvih životinja, a posvema neprihvatljivim i nezamislivim uvođenje bilo kakvih životinja u crkvu (tu bi se možda mogli jedino provući "crkveni miševi").

(1) Izuzetak bi mogli biti psi vodiči za slijepe. Njima je pas pomagalo, kao drugima naočale. Uz to ti su psi izuzetno dobro dresirani i ni u kojem prostoru ne čine neprilike. Međutim, i u ovom bi slučaju bilo prikladnije da netko iz obitelji ili susjedstva pomogne slijepoj osobi doći na misu.

                                  - VJERA I DJELA - Portal katoličkih teologa

 

 

 

Kalendar događanja
18.10.2017. / srijeda
22.10.2017. / nedjelja
MISIJSKA NEDJELJA Crkva sv. Jurja, 8:00 i 10:30 sati
25.10.2017. / srijeda
28.10.2017. / subota
SV. ŠIMUN I JUDA TADEJ, APOSTOLI Crkva sv. Jurja, 17:00 sati
© 2014 Župa sv. Jurja, Primošten