Župa sv. Jurja, Primošten

Povijest Primoštena

Povijest Primoštena

Primošten leži 30 km jugoistočno od Šibenika uz Jadransku magistralu.

Primoštenski kraj, zajedno s rogozničkim i marinskim, jedinstvena je prirodna i povijesna cjelina.
Omeđen je na sjeveru Grebaškom valom, a na jugoistoku Marinskim zaljevom.
Ovo je ujedno i najistureniji kopneni dio Dalmacije i zemljopisno središte hrvatskoga primorja.
Nedvojbeno je da se život na ovim prostorima odvijao i u 7. stoljeću prije Krista, što nam potvrđuje arheološko nalazište Kunara u zaleđu Primoštena.
Naime, radi se o pohrani raznog oruđa i oružja koji je trebao biti sakriven.
Je li u to doba bilo stalnog stanovništva, o tome nemamo pisanih povijesnih temelja.
Ali povijesno je utemeljeno i dokumentirano da su ovdje živjeli stanovnici koji su imali svoje crkve i svoje svećenike.
Vrlo je važno napomenuti za poznavanje hrvatske kraljevske povijesti, a što je malo poznato, da je na otočiću Maslinoviku bila zatočena kraljica Neda, žena Slavića, kći Petra Krešimira IV.
Poznato je i to da je Šibenska biskupija osnovana 1298. godine te da se u to vrijeme već spominju crkve: sv. Jurja u Prhovu i crkva sv. Martina u Kruševu koja je pripadala župi Mitlo.
Iz dokumentacije doznajemo da je Bela IV. 1251. godine potvrdio Šibenčanima njihova prava na zemlju koja je bila u krunskom vlasništvu.
Među ostalim tu se spominje lokalitet na Bosiljini ( poluotok Bosiljina-Bosoljina obuhvaća prostor od Grebaštice do Marinske vale ).
Iz tih razloga bilo je stalno trvenje između Šibenika i Trogira, jer je ovo područje bilo pod Trogirskom biskupijom.
Tek 1333. godine duždev povjerenik Betricijo Bocassio utvrđuje granicu u Stupinu, koju su prihvatila oba grada.
Za raniji srdnji vijek, povijesni izvori o Bosiljini vrlo su oskudni i tek koncem 14. stoljeća nalazimo više podataka.
U najstarija doba ovo područje poznato je kao Peninsula Diomedis ( poluotok Diomeda ).
Primošten se kao Primoschien ( Primošćen ) spominje već 1478. godine, a prema Krsti Stošiću tek 1564. godine.
Naselje je podignuto na otočiću Goloj glavi ( Caput Cista ), a ubrzo i crkva na vrhu brijega - očito zamjena za onu u Prhovu.
Oko 1485. godine Primošten postaje sjedište župe što ukazuje da u novom naselju već prevladava stalno stacionirano stanovništvo.
Prema izvješću šibenskog gradskog kneza od 7. svibnja 1542. godine Jakova Bolda-trebalo je u Primoštenu učiniti ogradni zid i most koji se diže te drugu manju kulu poput one koja je već tamo radi obrane pučanstva i blaga ( živine ) koje neprijatelj hoće opljačkati.
Kako je Šibenik 1412. godine pao pod mletačku vlast, time je počela mletačka vladavina i teške političke i gospodarske prilike u kojima se brojne primoštenske obitelji sklanjaju na Zlarin, Kaprije, Žirje, ali i na Orut, Tijat i Kakan.
Prebjezi u Zlarin, tražili su 1579. godine od šibenskog biskupa da im dodijeli njihovog kapelana iz Primoštena.
Kako su Turci 1499. godine provalili sve do Grebaštice i Primoštena, pobili i oteli mnogo ljudi i blaga ( stoke ), narod se sklonio u sigurnost zaštićenog Primoštena i jednako tako zidom zaštićene Oštrice kod Grebaštice ( stari Šibenik ).
Da bi se stanovništvo trajno i sigurno zaštitilo, gradski knez Andrija Grotti, dao je 1542. godine podići utvrdu na vrhu otočića.
Krsto Stošić piše da ovo mjesto gdje je bila stara utvrda, narod zove Gradina.
Te iste godine biskup Fosco navodi da se ta sela u Bosiljini nazivaju „stanovi“ ili „dvori“ primoštenski.
U istom izvještaju navodi se da selo daje dobar broj galiota za državne galije.
Prema izvještaju šibenskog kneza Luke Faliera, Primošten je imao 1587. godine 55 ognjišta, 305 stanovnika-od kojih je 47 sposobnih za oružje.
Prijelomna godina za razumijevanje primoštenske povijesti bila je 1620. godina kada se počinje voditi matična knjiga krštenih, a od 1622. godine i matična knjiga vjenčanih i umrlih za primoštensku župu ( na latinskom, glagoljici i hrvatskom jeziku ).
Cijelo 17. stoljeće, a poglavito za vrijeme Kandijskog ( 1645. – 1666. ) i Morejskog rata ( 1684. – 1699. ) šibenski distrikt bio je stalno ugrožen od kužnih bolesti
 ( osobito kuga ) koje su bile veoma česte i sa tragičnim posljedicama.
Radi zaštite od kuge oko 1680. godine na temeljima postojeće crkvice Gospe od Milosti podignuta je izvan primoštenskih zidina crkvica sv. Roka.
Godine 1695. u selu je postojala „Vladina kuća“ gdje su se spremale poljske plodine ( vino, ulje, žito... ), a ključ je držao župnik.
Vjerojatno je to današnja Bratska kuća na Rudini gdje je kasnije 1895. godine podignuta zgrada pučke škole.



Valja reći da školsko obrazovanje datira iz 1866. godine.
U Primoštenu je do 1831. godine bilo svećenika pučkih glagoljaša.
Izdvajamo jednoga pod njih: popa glagoljaša Pavu Brničeva - iz Jezer - koji je sa seoskim sucima 1695. godine sačinio popis pučanstva Primošćena na hrvatskom jeziku i glagoljici ( „Nota od duš ke se nahode u selu“ ).
U župi je tada bilo 553 stanovnika u 103 kućanstva.
Bilo je također 1250 ovaca, 60 goveda i 40 komada tovarne stoke.
Ovaj popis duša ( status animarium ) donosi prvi cjeloviti pregled primoštenskih prezimena i imena na hrvatskom jeziku.
Mjesto se sve češće zove Primošćen, a od značajnijih događanja do konca 18. stoljeća treba istaknuti obnovu i proširenje crkve sv. Jurja u Primoštenu.
U 19. stoljeću nakon ukidanja težačkih ( kolonatskih ) odnosa, potkraj stoljeća dolazi do sve većih vanjskih migracija, poglavito u prekomorske zemlje.
Prosječna stopa nataliteta bila je uglavnom visoka ( no i to se mijenjalo ovisno o političkim, socijalnim i zdravstvenim prilikama ).
1907. godine ustanovljena je u mjestu „Javna dobrotvornost“, a temelje „Katoličkog doma“ blagoslovio je šibenski biskup i predao časnim sestrama Dragocjene krvi Isusove 1940. godine.


1939. godine u Primoštenu je održan Nacionalni Euharistijski kongres, a vrijedno je napomenuti da se u razdoblju prije II. svjetskog rata u Primoštenu osnovalo društvo Križara i Orlića te bratovština Sv. Sakramenta i Gospe od Karmela.
Od događaja iz II. svjetskog rata najdramatičniji događaj zbio se 16. studenog 1942. godine.
Talijani su, da osvete smrt svojih mornara koje su poubijali partizani u Jelinjaku, napali ogromnom vojskom mjesto Primošten.
Sudjelovali su svi rodovi vojske: kopnena s brdskim topovima, obalna baterija s četiri topa, mornarica ( torpiljarka Giovanina ) i dva zrakoplova bombardera.
Operaciju je vodio general Sigala Fulgosi.
Po Stanovima Primoštena ubijeno je preko 50 ljudi, žena i djece, a spaljeno i mnoštvo kuća.
U selu nije bilo ljudskih žrtava jer je brigadir karabinjera Desiderio Bagiera sa svojim ađutantom G. Cagosinijem saopćio tu nakanu župniku don Grgi Rogliću i kapelanu don Ivi Šariću.
Oni su u noći potajno obavijestili svijet.
I tako se narod većinom sakrio po raznim dragama, a u crkvi ih je bilo najviše.
Kada je torpiljarka počela pucati, srušila je mnogo kuća, ali ljudskih žrtava nije bilo.
Primoštenci zahvaljuju Majci Božjoj i Gospi od Loreta što ih je spasila i jednodušno su odredili da svake godine taj dan bude zavjetni dan, kada će svečanom sv. misom na oltaru Gospe Loretske zahvaliti Majci Božjoj.



Izvor:
Jere Huljev Dupinov
Vinko Matošin
Arhiv župe Primošten







 

Kalendar događanja
22.10.2017. / nedjelja
MISIJSKA NEDJELJA Crkva sv. Jurja, 8:00 i 10:30 sati
25.10.2017. / srijeda
28.10.2017. / subota
SV. ŠIMUN I JUDA TADEJ, APOSTOLI Crkva sv. Jurja, 17:00 sati
© 2014 Župa sv. Jurja, Primošten