U odnosu na svakodnevnost i rutinu, vrijeme došašća nešto je posebno, ispunjeno nekom posebnom radošću i nestrpljenjem.
»Došašće ili advent (lat. ‘adventus’ = dolazak) razdoblje je u crkvenoj liturgijskoj godini, a ujedno je i početak nove liturgijske godine.
U rimokatoličkoj liturgiji došašće započinje četiri nedjelje prije Božića, na Prvu nedjelju došašća, a završava 24. prosinca, na Badnjak.
Kroz povijest je došašće postupno postalo vrijeme priprave za blagdane Rođenja Gospodnjega i Bogojavljenja.
Ponajprije je to priprava za slavlje utjelovljenja, ali je u došašću također snažno prisutan element pokore kao priprava za drugi Kristov dolazak u slavi.
Ozračju posebne radosti i nestrpljivoga iščekivanja pridonose i prepoznatljivi simboli došašća, koji ujedno govore o njegovoj posebnoj naravi.
To su poglavito već općeprihvaćeni adventski vijenac, koji nalazi svoje mjesto u crkvama, na trgovima i u domovima, kao i mise zornice koje su najbolji izraz budnosti i spremnosti za dolazak Krista, svjetlosti svijeta.
(izvor; Glas Koncila – mr. Milan Dančuo, svećenik Zagrebačke nadbiskupije)