Prva župa na području šibenskog dijela Bosiljine bila je u Prhovu, a spominje se pri osnivanju Šibenske biskupije 1298. godine.
Najstariji poznati župnici bili su: kapelan Marko Jurjević ( 1479. ) i župnici – Marko Kandičević ( 1485. ), Toma Miloević ( 1504. ), Petar Milić ( 1530. ), Juraj Ostojić ( 1555. ) i Juraj Lukanović ( 1558. ).
Zbog sve češćih turskih upada, pljačke i ubijanja, u drugoj polovici 15. stoljeća živalj Bosiljine sklonio se na pusti otočić Golu glavu ( Caput Cista, Cavo Ceste ) i tu je ubrzo podigao novu crkvu oko 1485. godine ne ovih dimenzija.
Zbog tog razloga postojeća župa sv. Jurja u Prhovu prestaje postojati, a crkvica sv. Jurja prepuštena je propadanju jer je ostala bez pučanstva.
Od tada Primošten postaje sjedište župe što ukazuje da u novom naselju već prevladava stalno stacionirano stanovništvo koje je izgradilo novu crkvu.
Župske matice počinju se voditi od 1620. godine.
Najprije matična knjiga krštenih, a od 1622. godine i matične knjige vjenčanih i umrlih.
Matične knjige vode se u narativnoj ( opisnoj ) formi u skladu sa zaključcima Tridentinskog koncila, a pisane su na latinskom, dijelom na hrvatskom jeziku i glagoljici.
Starih pučkih glagoljaša u Primoštenu je bilo sve do 1831. godine.
Prvi spomen crkve na vrhu otoka imamo 1681. godine po župniku glagoljašu Pavi Brnićevu koji upisuje u matične knjige: „Ja, budući parohijan u crkvi sv. Marije na Primošćenu, krstih...“.
Zašto crkva sv. Marije?
Zato što je Magdalena Butković svojom oporukom 1560. godine darovala sliku sv. Marije koja je uzeta za patrona ili zaštitnika župe na Primoštenu, dakle na otoku, što je Staro Selo.
A novi ili drugi patron na vrhu sela je sv. Juraj koji se spominje tako što je Andrija Gracić Gracin 1685. godine darovao dva velika torca crkvi sv. Jurja na vrhu Starog Sela.
Na tu prvu crkvu dograđena je nova, a prva je potom ostala kao sakristija.
Nova velika crkva izgrađena je ( dograđena ) 1760. godine i iste godine posvećena.
O posveti crkve svjedoči natpis na pročelju koji kaže da je crkvu blagoslovio šibenski biskup Hieronimus Blasius Bonacich.
U vrijeme domaćeg župnika fra Andrije Buntina koji je došao iz Krapnja izgrađen je veliki oltar sv. Jurja po istom modelu kao u crkvi na Krapnju,a sliku sv. Jurja naslikao je Karlo Cusi 1719. godine.
Tako je crkva na vrhu Staroga Sela zapravo bila Gospina crkva od starine, samo je župa nosila naslov sv. Jurja.
U našoj crkvi je bilo nekoć pet oltara, četiri pobočna i peti veliki.
Bio je oltar Gospe od Ruzarija od crvenog kamena ili mramora, što potječe iz kamenara u Boki Kotorskoj ( sa južne strane ).
Sa sjeverne strane bio je oltar sv. Križa i Duša od čistilišta ( narod je zvao Duša prgatorija ) od crnog i sivog mramora.
Nakon II. vatikanskog sabora u crkvi su srušena 1963. godine tri oltara i to glavni oltar sv. Jurja od čega je ostalo samo svetohranište i slika sv. Jurja.
Pred vratima Starog Sela ( ili vanka sela ) izvan zidina bila je crkva posvećena Gospi od Milosti i sv. Špiridijonu kojeg je puk zvao Špirijun.
Bila je to mala crkvica koja je kasnije proširena i produžena, a spominje se 1553. godine i 1787. godine.
To je bila zasigurno grobljanska crkva u kojoj su se održavale sprovodne svete mise i molitve za pokojne.
Prvo groblje je bilo na Rudini ( sada na mjestu stare škole i bivše kavane Nada ).
Jedan stari zapis svjedoči kako se mještani žale Općini da im je more razvalilo groblje, a kasnije su i pronađene ljudske kosti prilikom iskapanja temelja starog zida i vrata sela.
Prijašnja crkva Gospe od Milosti prestala se tako zvati 1680. godine kada je dograđena, povećana i ponovo posvećena, ali sada na čast sv. Roka kojemu su se vjernici zavjetovali jer ih je njegov zagovor oslobodio od kuge.
Puk posebno slavi Gospu od Loreta, čiju je sliku iz Loreta 1835. godine donio Marko Prgin.
Budući da je u to vrijeme u mjestu harala epidemija kolere, župnik Mate Livić sa mještanima je načinio procesiju oko sela sa Gospinom slikom 10. svibnja.
Tako je nastao zavjet Gospi od Loreta, a kasnije je izgrađen i oltar njoj u čast koji je naručen iz Italije.
Grob Marka Prgina nalazi se upravo na mjestu gdje je Gospin oltar.
Gospinu krunu od srebra i zlata kupili su naši radnici iz Luksemburga, a nacrt je napravio ing. Fedor ( Cezor ) Čabov Kijabov rodom iz Primoštena.
U čast Gospi od Loreta slavi se svečano sveta misa 10. svibnja i 10. prosinca uz nazočnost brojnih svećenika i mnoštvo puka.
U procesiji se kroz mjesto nosi Gospina slika i zavjetni darovi, a prije svete mise još uvijek se pjevaju pohvale ( lekcije, životi ).
Godine 1770. Katarina Jurin učinila je zavjet za dušu rano preminulog, pokojnog brata Nikole, koji je nekoliko godina bio župnik u Primoštenu, da će podići kapelicu na ulazu u uvalu Porat.
Taj zavjet je ispunio fra Josip Jurin koji je utemeljio pobožnost prema Gospi od Porta.
Kasnije je uvedena pjesma i molitva Gospi „Divo pričista“ koja se pjeva za obilnu i plodnu kišu.
27. srpnja slavi se blagdan Gospe od Porta procesijom do kapelice i natrag, sa slikom do crkve sv. Roka.
U crkvi sv. Roka slika ostaje dva tjedna i mise se slave u crkvi sv. Roka.
Nakon toga se svečano vraća u Porat gdje o njoj vodi brigu obitelj Jose Jurin – Brke.
Te dane u crkvi zvoni i slavi Ante Jurin.
Godine 1866. crkva je stradala u požaru te je posebno stradala sakristija u kojoj je izgorjelo crkveno ruho, posuđe, knjige...
Od nacionalne važnosti među ostalim Primoštencima valja
istaći fra Josipa Jurina ( 1730. – 1802. ).
On je ostavio neprocjenjivo blago za hrvatski jezik, posebno gramatiku, a osim toga autor je hrvatsko – latinsko – talijanskog rječnika te mnogobrojnih drugih djela i prijevoda.
Sva građa čuva se u samostanu sv. Lovre u Šibeniku.
Njemu treba i pridodati i don Jerka Jurina koji je bio župnik početkom 20. stoljeća, a župi je ostavio vrijedne knjige iz svoje biblioteke.
Nakon Tridentinskog koncila, matične knjige koje su vodili župnici postaju najvažniji, najpotpuniji i najvjerodostojniji izvor za sustavno izučavanje nekog naselja ili područja.
Matice pružaju obilje podataka o kompletnom životu župne zajednice na temelju kojih možemo vjerno rekonstruirati kakav je ovdje nekada bio život.
Od crkvenih događanja iz novije povijesti valja naglasiti Euharistijski kongres 1939. godine u Primoštenu koji je trajao tri dana.
Svečanu svetu misu na Rudini predvodio je krčki biskup Josip Srebrenić skupa sa šibenskim biskupom Jerolimom Miletom i brojnim svećenstvom.
Župnik Primoštena tada je bio don Ivo Grgurev iz Vodica.
Naša župa imala je kroz svoju povijest i udruge koje se zovu bratovštine ( nadarije ), a kao prva spominje se Gospe od Milosti i sv. Špiridijona iz 1553. godine.
Druga je bila sv. Jurja koja se spominje 1491. godine, ali u Prhovu – međutim bijegom pučanstva ispred Turaka i dolaskom na otok Gola glava, ta bratovština ostaje u Selu do 1900. godine.
Nova bratovština Presvetog Oltarskog Sakramenta osnovana je 1901. godine, od tada se malo – pomalo povećava broj bratima da bi narastao sve do 300 članova.
Ova bratovština ima svoj statut koji se mijenjao i prilagođavao duhu vremena.
Bratovštini se plaćala i još se plaća članarina.
Prije se plaćalo vinom, po 25 litara vina svaki bi bratim donio u bratsku konobu, a tamo je bila knjiga gdje bi „fabricer“ bilježio tko je dao vino.
Članovi bratovštine imali su privilegij, ali i obveze.
Na svaku mladu nedjelju za blagoslov s Presvetim dobili bi veliku svijeću, a tako i za četiri velika blagdana.
Kad bi umro netko od „braće“ zvonilo bi veliko mrtvačko zvono, a sprovod bi bio sa pjevanom svetom misom i molitvom sa zazivom svih svetih za pokoj duše brata ili sestre.
S vremenom je opadao broj članova bratovštine i u njoj su zastupljeni pretežno stariji vjernici.
Vjerojatno su razlog pasivizacije događanja nakon II. svjetskog rata kada je sva imovina nacionalizirana pa bratovština nije imala materijalno čime upravljati, a prisutan je bio i strah.
Za poratno vrijeme, vrijeme komunizma, važno je napomenuti da su vlasti na sve razne načine pokušavale ugasiti vjerski život.
Iz tog razdoblja poznate su i zabrane procesija za Gospu od Loreta i za Gospu od Porta, ali to ni iz daleka nije umanjilo pobožnost puka koji je još jače i čvršće živio vjerski život.
U tim teškim poratnim vremenima u kojima se zatiralo nacionalno i crkveno, 1944. godine ubijen je od strane četnika svećenik, kapelan don Ivo Šarić, koji je zamijenio bolesnog župnika don Grgu Roglića.
Naime, oko 1. srpnja došli su noću brodom četnici, odveli don Ivu i utopili ga u more negdje iza sela.
Komunisti su također „u ime naroda“ zatvorili i osudili na 2 godine zatvora i 6 mjeseci prisilnog rada župnika don Josipa Arnerića ( kasnije šibenskog biskupa ).
Nekim se župnicima prijetilo, nekima upadalo u župni stan...
Bili su krivi samo zato što su katolički svećenici.
Vjerskom životu župe uvelike su pridonijele i časne sestre redovnice koje su aktivno sudjelovale u svim važnim crkvenim i društvenim događanjima od 1940. godine pa do danas.
Šibenski biskup Jerolim Mileta 22. rujna 1940. godine blagoslovio je samostan časnih sestara u kojem su počele djelovati časne sestre Predragocijenjene Krvi Kristove ( klanjateljice Krvi Kristove ).
Predstojnica ima je bila časna sestra Adela.
Sestre su bile dar Božji za selo.
Prve su otvorile dječji vrtić, bile su stručne u svim domaćinskim radovima, učile su svirati klavir i harmoniku domaće djevojke.
Svirale su orgulje i vodile crkveni zbor, bile su učiteljice i odgajateljice te pomagale u liturgiji i bogoslužju.
Kasnije su ih zamijenile časne sestre franjevke iz Šibenika i to: Blaženka Šimundža, Tomislava Budimir, Amalija Dragan i Mirjana Akrap - koje su zdušno nastavile gdje su ove stale.
Od 1976. godine iz župe Primošten izdvaja se župa stanovi, a prvi župnik te nove župe je don Stipe Perkov.
Negdje oko 1997. godine Jadran Kale iz Šibenskog muzeja pozabavio se fenomenom primoštenskih zavjetnih kapelica.
U terenskom snimanju došao je do brojke od preko 100 kapelica, što daje primoštenskom kraju epitet „Područje zavjetnih kapelica“.
Dominantna figura u kapelica ( uz druge svece ) je Gospa.
Ova činjenica svjedoči da je primoštenski puk jako privržen svojoj nebeskoj Majci.
Izvor:
Jere Huljev Dupinov
Vinko Matošin
Arhiv župe Primošten