16. srpnja Crkva slavi spomendan Blažene Djevice Marije od brda Karmela ili skraćeno Gospu Karmelsku. Riječ je o posebnoj pobožnosti, koja se obično naziva škapularska, a koju naročito njeguju karmelićanske redovničke i laičke zajednice.
Iznad lučkog grada Haife u Izraelu prostire se brdo Karmel, koje je vrlo značajno za karmelićane, katoličke redovnike koji su utemeljeni u 12. st. Sam naziv karmel dolazi iz hebrejskog jezika i znači Božji vrt, vinograd.
Još je starozavjetni prorok Ilija u svoje vrijeme boravio na tom brdu, tražeći u samoći i molitvi snagu za svoj proročki poziv. Kao poseban uzor, sveti će Ilija djelovati poticajno na mnoge druge, koji su se povlačili iz svakodnevnog života u te predjele, kako bi pustinjačkim načinom života služili Bogu, a kasnije će isto činiti i neki kršćani.
U vrijeme križarskih ratova, u 12. st., neki su se križari i hodočasnici također povukli iz svjetovnog života i na Karmelu živjeli kao pustinjaci. S vremenom će se oblikovati u zajednicu, koja će po gori na kojoj prebivaju biti nazvana karmelićani.
Kada su muslimani u 13. st. zavladali Palestinom i gorom Karmel, karmelićani su trebali napustiti svoje prebivalište i prijeći u Europu, no u novim okolnostima je postao upitan njihov opstanak. Prema predaji, tadašnji general reda Šimun Stock se žarko molio Majci Božjoj da spasi zajednicu od propadanja, te je 16. srpnja 1251. god. imao viđenje u kojemu mu se ukazala Gospa i rekla mu da uvijek nosi škapular, preko kojega će njega i sve koji ga budu nosili čuvati od nagle i nepripravne smrti, te ih blagosloviti posebnim milostima. Od tada se škapularska pobožnost počela naglo širiti.
Škapular je gornji dio odjeće koji, počevši od srednjeg vijeka, nose mnogi redovnici, a sastoji se od dvije široke trake, od kojih jedna pada niz prsa, a druga niz leđa, i sežu do gležanja, a međusobno su povezane ramenicama (naziv dolazi od lat. scapula – lopatica, ramena kost). Škapular je imao praktičnu funkciju zaštititi habit od habanja, a ima i duboku kristološku i mariološku simboliku.
Karmelski škapular, u smeđoj boji, posebno je poznat i cijenjen, a simbolički predstavlja potpuno predanje Majci Božjoj, kao onoj koja nas privodi Isusu.
Zato škapular ima veliku važnost ne samo među karmelićanima, nego i među svima koji njeguju karmelsku duhovnost, ali za razliku od redovnika, obični vjernici imaju poseban, bitno skraćeni škapular, koji se sastoji od dvije male “pločice” međusobno povezane dužim trakama.
Pobožnost karmelskog škapulara nema nekakvu posebnu izvanjsku formu, nego se prije svega sastoji od svakodnevnog moljenja posvetne molitve i stalnog nošenja škapulara. Razumljivo po sebi, naglasak će biti i na posebnom štovanju Majke Božje u svakoj prigodi, a napose kroz moljenje krunice i na marijanske blagdane.
Pri tome se oni koji njeguju pobožnost karmelskog škapulara naročito oslanjaju na duhovnu baštinu sv. Terezije Avilske i sv. Ivana od Križa, koji su u 16. st. obnovili karmelski red, te na duhovnost svete Male Terezije. Drugim riječima, naglasak je na kontemplativnom životu i osobnoj izgradnji u krepostima.
Postoje različiti oblici pripadnosti karmelićanskoj zajednici, od muških redovničkih zajednica – karmelićana, preko bosonogih karmelićanki koje žive u strogoj klauzuri do strogoćom blažih zajednica, svjetovnih instituta i laičkih bratovština.
Blagdan Gospe Karmelske, koji se slavi 16. srpnja, odobrio je papa Benedikt XIII. 1726. god.
Izvor: www.vjeraidjela.com
