Preuzvišeni oče biskupe Tomislave, biskupe u miru Ante, braćo svećenici, časne sestre, poštovana sestro don Rome, Veronika, nećaci i nećakinje, rodbino i prijatelji, naročito njegovi župljani Marine, Rogoznice i Primoštena i svi vi koji tugujete za njim, ali u nadi u ponovni susret u vječnosti.
U ovom mjesecu srpnju, izgubiti dva velika svećenika (don Slavka i don Romu) za jednu malu zajednicu kao što je Primošten, veliki je gubitak, ali u duhu vjere dobitak, jer smo dobili dva velika zagovornika u nebu.
Danas smo se okupili u velikom mnoštvu, u ovoj lijepoj i nama dragoj crkvi sv. Jurja, a okupio nas je pokop našeg dragog don Rome svećenika, bivšeg župnika i sina ove naše župne zajednice.
Ovdje je njegova sestra, rodbina, njegove školske kolege i prijatelji iz djetinjstva i mladosti, njegova subraća u svećeništvu, časne sestre i Božji narod kojemu je on vjerno služio kao pastir, ovdje smo gdje je on započeo svoj životni put.
Dragi don Rome, opraštamo se od tebe u crkvi sv. Jurja, domu tvoga krštenja, prve sv. pričesti i krizme i tvoje mlade mise – tim neizbrisivim događajima tvoga vjerničkog i svećeničkog identiteta.
Možda je najbolji pojam koji otkriva pravi identitet svećenika – pojam „Božji čovjek“, što ne znači da ni drugi ljudi to nisu, ali riječ je o posebnom iskustvu odnosa s Bogom koje stoji u temelju poziva svakog katoličkog svećenika.
Stoga, ljudi s pravom očekuju od nas svećenika da smo Božji ljudi koji imamo to iskustvo Boga u svom življenju, ali koji znaju to iskustvo posvjedočiti tj. učiniti ga konkretnim i vidljivim, da znamo i druge uvesti u iskustvo odnosa s Bogom. Don Rome je u velikoj mjeri to i ostvarivao.
Bio je i duhovnik i dušobrižnik, molitelj i slušatelj Božje riječi, službenik svetih otajstava, duhovna osoba i autoritet …
Svjedočio je evanđelje svima, svakom čovjeku, ne tek najbližima, odabranima ili maloj izabranoj grupi ljudi, duhovnoj eliti, niti samo onima s kojima mu je bilo ugodno, već je osjećao kako je poslan svima svjedočiti i naviještati evanđelje - i onima grešnima, dalekima, izgubljenima, onima na rubu.
Bio je može se reći „svećenik starog kova“ (ne u negativnom kontekstu), jer opasnost je za nas svećenike današnjice, da mislimo i djelujemo uzdajući se prije svega u sebe, svoje sposobnosti i svoje darove, da pomislimo kako pastoralni uspjeh ovisi o našoj moći i sposobnostima.
A riječ je o opasnosti suptilne okolnosti i narcizma – da u središte svog svećeničkog djelovanja stavljamo sebe.
Ponekad mi „mlađi“ svećenici izgledamo kao kopije, a po priči starijih župljana, župnici malo starije generacije bili su „original“ i o njihovu liku i djelu dan danas se govori. Takav je bio i naš don Rome: original i neponovljiv. Znao je suosjećati sa svojim župljanima, supatiti, dijeliti njihove strahove i patnje, radosti i nade. Jer, ukoliko svećenik nije prije svega čovjek, ukoliko nemamo i ne razvijamo temeljnu ljudskost – ako nismo zainteresirani za povjerene nam ljude, u opasnosti smo da budemo nehumani unatoč možda govorničkim i menadžerskim sposobnostima.
Hvala ti don Rome za sve dobro što si učinio za svoju biskupiju, za župe Marinu, Rogoznicu i Primošten i neka ti je vječni mir u neizmjernoj radosti vječnog Očeva zagrljaja.
Počivaj u Božjem miru tu sa svojim roditeljima, sestrom Elizabetom (Jegom) koju smo nedavno ispratili, a vjerni primoštenski puk će te i dalje nositi u svom srcu. Neka te dobri Bog nagradi svojom blizinom Isusa Krista, koga si u svom svećeništvu slijedio. U zadnje vrijeme nosio si svoj križ bolesti, ali s posebnom strpljivošću, uvijek pun optimizma u dubokoj povezanosti s majkom Marijom, koja te je pratila i u Marini pod imenom Gospa Snježna i u Rogoznici pod imenom Gospa od Kapelice i ovdje u Primoštenu pod imenom Gospe od Loreta i Gospe od Porta.
Zahvaljujemo i svima koji u vodili brigu o njemu dok je služio u spomenutim župama (obitelj Bogdan), ali i kasnije u svećeničkom domu (časnim sestrama i medicinskom osoblju) i svima onima koji su se okupljali oko njegove bolesničke postelje i bili mu podrška, kad više nije mogao sam. Vjerujem da je na putu s ovoga svijeta otišao s upaljenom svjetiljkom, kako nas uči evanđelje u priči o mudrim djevicama.
Danas molimo da smrt don Rome bude blagoslov za ovu župnu zajednicu, ne bi li se koji mladić ili djevojka odlučili nesebično i hrabro slijediti Isusa, kao što ga je on slijedio i nastaviti tamo gdje je on stao, kao u ono „zlatno doba“ duhovnih zvanja u Primoštenu.
Danas ti kažemo hvala i doviđenja u vječnosti i kličemo riječi tebi najdraže pjesme „Kraljice i odvjetnice naša, moli za nas …“
Primošten, 1. kolovoza 2018. Župnik: don Jurica Petković
