Preuzvišeni oče biskupe Tomislave, biskupe u miru Ante, braćo svećenici, časne sestre, draga rodbino i prijatelji, dragi vjernici – u nedjelju je stigla do nas tužna vijest o smrti dragog nam don Slavka.
Zvona s našeg zvonika, odmah su objavila stanovnicima Primoštena tu tužnu vijest koja je duboko potresla sve one koji su ga poznavali, a osobito njegove sestre Milenu, Mariju i Ružu - a mi svećenici najbolje znamo koliko nam znače naše sestre, one su i naše majke, žene, prijateljice, suputnice, a nerijetko i supatnice - kao i njegovu svu rodbinu, kojima izražavam u ime cijele naše župne zajednice iskrenu ljudsku i kršćansku sućut.
Tužni jesmo, ali tugujemo nježno u nadi u duhu poruke koju nam je ostavio don Slavko kao ispit savjesti: „Meni je život Krist, a smrt dobitak.“
Od svoga djetinjstva don Slavko je boravio izvan Primoštena, ali uvijek mu je bio mio njegov rodni kraj i njegov Primošten.
S osobitim zanimanjem pratio je život Primoštena i veselio se svakoj dobroj vijesti iz njega.
Stoga je i želio da njegovo tijelo počiva ovdje u rodnom mjestu, kojega je on volio, s kojim se ponosio i kojega je svaki napredak u njemu veselio. I zato neka Ti je velika Hvala i vječni mir, pod ovim čempresima, u zagrljaju sv. Jurja i naše majke Gospe od Loreta.
Svećenik, braćo i sestre prije svih odlika i vrlina mora biti čovjek. Svećenikova veličina se ne očituje u sposobnosti govorništva, graditeljstva, ni u njegovim menadžerskim sposobnostima.
Njegova sposobnost mjeri se po tome koliko je čovjek, koliko je spreman služiti i ljubiti povjerene mu duše.
I upravo zbog toga su don Slavka svi voljeli – jer nam je bio svijetli primjer i uzor svećeništva.
Možemo reći da je on bio ostvareni pojam svećeništva u punom smislu te riječi.
Jer je imao široko očinsko srce, puno ljubavi i razumijevanja za svakoga, osobito za one koji su bili u kojoj duševnoj ili tjelesnoj potrebi.
Netko je lijepo rekao - „Bolje je svim srcem učiniti dobro jednom čovjeku, nego se žrtvovati za čovječanstvo“ – a sam dragi Bog zna kolikima je on pomogao.
A kao posebnu njegovu odliku spominjem i ističem: njegovu lijepu, toplu, zaista privlačnu i dragu narav kojom je osvajao ljude.
Dragi naš don Slavko, Primošten te neće zaboraviti, sjetit ćemo te se u svojim molitvama kod oltara Gospodnjeg, a ti moli za svoje Primoštence.
Hvala ocima biskupima, svećenicima i časnim sestrama, bivšim župljanima, koji su došli iskazati posljednju počast i zahvalu. Hvala svima.
A mi braćo i sestre, ponesimo sa sobom ovu misao sa ovog kršćanskog obreda sprovoda:
„ Stvoreni smo za Boga i ovdje nije naša stalna domovina. Trudimo se da svoga Stvoritelja upoznamo, što više uzljubimo i uvijek mu vjerno služimo, da jednoga dana i mi uzmognemo čuti riječi - Dođite blagoslovljeni i primite kraljevstvo koje vam je pripravljeno - .“
U nama ostaje živjeti uspomena na jednog divnog čovjeka, svećenika, brata, prijatelja …
Ali, ne samo uspomena, već i vjera i nada da će Bog ljubavi i dobrote biti nagrada za svu dobrotu koju nam je don Slavko pružio, iskazao.
Primošten, 3. srpnja 2018. Župnik: don Jurica Petković
