Blagdan svete Lucije od Sirakuze slavimo 13. prosinca. Ona je, zbog svoje vjere, postala mučenicom 303. godine kad su je progonitelji kršćana na razne načine zlostavljali i mačem odrubili glavu. Prema predaji sv. Luciji su izvađene oči i stavljene na pladanj pa se ona prije svega smatra zaštitnicom očiju i vida. Kroz svu kršćansku povijest štuje se kao mnogostruka zaštitnica: slijepih (tjelesno i duhovno), ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača. Umjetnici svetu Luciju prikazuju kao nebesku iscjeliteljicu očiju. Prepoznajemo je po bodežu i rani na vratu, po uljanici (svjetiljci) i po očima koje drži na pladnju.
Kripta splitske katedrale posvećena je ovoj svetici. Na sam blagdan održava se blagoslov izvora u kripti koja je cijeli dan otvorena za pobožnost i uzimanje blagoslovljene vode kojom vjernici peru oči uz molitve svetoj Luci da im sačuva ili popravi vid. Ispred kripte pale svijeće pa je uistinu lijep prizor vidjeti vjernike kako u tišini mole uz svjetlost svijeća, osobito kad padne mrak.
Ime Luce potječe od latinske riječi lux, lucis što znači svjetlo. Jedna poznata latinska izreka glasi Digni luce pauca (čita se „digni luce pauka“), a znači „Malo je dostojnih svjetla“. Odlučnost svete Lucije u svjedočenju svoje vjere može nam biti uzor i poticaj da ostanemo čvrsti u nastojanjima da živimo prema Božjem naumu i tako i mi postanemo dostojni svjetla.
Sveta Lucija je živjela krajem 3. i početkom 4 st. u Sirakuzi na Siciliji za vrijeme vladara Dioklecijana koji je proganjao kršćane. Predaja govori da je potjecala iz bogate obitelji. Otac ju je još kao djevojčicu obećao nekom bogatom mladiću za ženu. On je ubrzo umro, a majka joj se teško razboljela. Lucija je tada hodočastila na grob mučenice Agate u Kataniji da bi izmolila ozdravljenje za svoju bolesnu majku. Tada joj se ukazala sv. Agata i predvidjela joj vrlo skoru mučeničku smrt. Rekla joj je: „Zašto tražiš moj zagovor za ozdravljenje svoje majke, kad i sama možeš isprositi zdravlje za svoju majku. Vjera joj je tvoja pomogla. Već je ozdravila, zato što si ti svojom čistoćom u svom srcu pripremila dragi stan za Gospodina. Kao što je Krist po meni proslavio Kataniju, tako će po tebi proslaviti Sirakuzu.” U velikoj radosti zbog majčina ozdravljenja, Lucija je odlučila svoju baštinu razdijeliti siromasima i zauvijek ostati samo Isusova. Majka ju je svjetovala da imetak oporučno razdijeli siromasima, ali joj je Lucija odgovorila: „Tako bih siromasima dala svoje imanje samo zato što ga ne mogu ponijeti sa sobom u vječnost. Uostalom, kad nam na putu treba svjetlost, svjetiljku nosimo pred sobom, a ne za leđima. Tako i naša dobra djela trebaju svijetliti pred nama dok putujemo u vječnost.” Što je naumila, to je i učinila. Sve je svoje počela dijeliti siromasima. Zato ju je njezin zaručnik prijavio da je kršćanka. Luciju su onda prisiljavali da prinese žrtvu idolima. Odbila je ponudu riječima: „Ja poznam samo jednoga Boga, stvoritelja neba i zemlje. Njemu je najdraža žrtva kad pomažemo siromahe i udovice. Sve sam svoje razdala siromasima. Preostalo mi je još jedino da i samu sebe žrtvujem Gospodinu.” Kad joj je sudac zabranio dalje govoriti, hrabra je Lucija odgovorila: „Gospodinova se ne smije gušiti. Ja sam službenica Gospodina koji je rekao da će njegov Duh govoriti iz učenika kad im budu sudili.”
Onda joj se sudac rugao zato što je rekla da iz nje govori Božji Duh. Lucija je dalje svjedočila: „Dok čisto živim, moje je tijelo hram Duha Svetoga. Na silu oduzeta čistoća nije grijeh nego dvostruko mučeništvo.” Okrutni sudac joj je tada zaprijetio da će je na silu osramotiti u javnoj kući, pa da će je ostaviti Božji Duh. Kad je sudac pokušao odvesti Luciju u kuću bludnica, nisu je nikako mogli maknuti s mjesta. Predaja kaže da je ni jaram volova nije mogao pokrenuti.
Kad je nije uspio osramotiti na ovaj način, naredio je da je poliju vrelim uljem i smolom pa da je zapale. No, vatra nije dolazila do nje. Tada dao joj je probosti vrat mačem. Tako je Lucija dobila odjednom dvije krune – djevičansku i mučeničku.
Jedna druga legenda govori da je jedan mladić bio očaran ljepotom Lucijinih očiju. Lucija je onda sama sebi iskopala oči i poslala ih nasrtljivom mladiću. Mladi poganin je bio toliko ganut Lucijinom gestom da je i sam postao kršćaninom i svjedokom vjere koju je Lucija djelom pokazala. Majka Božja ju je onda obdarila još ljepšim očima.
Na svetu Lucu tradicionalno se sije pšenica, simbol života kod kršćana. Prema pučkom vjerovanju, gustoća, boja i sočnost vlati iznikle pšenice, predviđaju bolju ili lošiju žetvu iduće godine. Običaj sijanja pšenice vezan je uz bijeg Svete Obitelji. Naime, Bogorodica je, bježeći pred Herodovim vojnicima, zamolila težaka koji je na svom polju sijao pšenicu, da reče progoniteljima da su oni tuda prošli upravo u vrijeme kad je on sijao. Kad su progonitelji stigli do polja, pšenica je čudesno izrasla pa su odustali od daljnje potjere. Zanimljiv običaj je da se prati i zapisuje vrijeme kroz 12 dana od svete Luce do Božića. Pučka predaja govori da će sljedeće godine biti takvo vrijeme u svakom pojedinom mjesecu, kakvo je bilo u odgovarajući dan od svete Luce do Božića.
Molitva svetoj Luciji za savršen vid
Sveta Lucijo, čije divno ime znači svjetlost,
svjetlošću vjere koju ti je Bog darovao
povećaj i sačuvaj Njegovo svjetlo u mojoj duši
da mogu izbjeći zlo,
biti revan u izvršenju dobrih djela
i prezirati tako jako sljepoću i tamu zla i grijeha.
Pridobij za mene svojim posredovanjem kod Boga
savršen vid za moje tjelesne oči
i milost da ih koristim za još veće štovanje i slavljenje Boga
i spasenje duša.
Sveta Lucijo, djevice i mučenice,
čuj moje molitve i uslišaj moje molbe.
Amen