Draga braćo i sestre po vjeri u Uskrslog Isusa Krista, Sina Božjega koji nas je svojom mukom, smrću i uskrsnućem rodio za život vječni, dao nam nadu i pokazao svojim uskrsnućem da je sve u Božjim rukama. Bog ima svoj naum spasenja od početka.
Ovaj Uskrs proživljavamo u doba pandemije, živimo pod posebnim mjerama, sažete rečeno „ostani doma“. Osjećamo neizvjesnost Velike subote, odsutnost Kristovu jer je položen u grob. Svu težinu pitanja: Zar je to kraj?
Čovjek se tako lako zaustavi na trenutku koji ga bolno pritišće da zaboravi gledati što je tomu prethodilo i što ga poslije čeka. Znamo biti zarobljeni trenutnom situacijom i gubimo pogled u budućnost. Ne uspijevamo sve posložiti da nam bude razumno i prihvatljivo. Krećemo se u svojim malim okvirima do kuda seže naše iskustvo i ograničeni okviri razmišljanja, svojstveni svakom čovjeku. Pomislimo da je kraj svemu. Osobito onda kad se život oko nas odvija onako kako se nismo nadali, planirali. Kad smo totalno iznenađeni i prestrašeni. Kad ne vidimo izlaska, a neizvjesnost nas pritišće jer ne znamo kako prevladati nevolju, ni do kada će muka trajati.
Veliki petak – Isusova smrt na križu i Velika subota – Isus položen u grob, nisu konačna riječ. Bit će potreban susret s nečim posve novim i neočekivanim. Susret s Onim što nas beskrajno nadilazi jer nije od ovoga svijeta, kako Isus sam reče Pilatu. Susret s Pobjednikom smrti, susret s Vječnim koji se objavljuje u svojoj besmrtnoj slavi i obećava da nas tamo vodi, da nas tamo čeka, da ide pripraviti nam mjesto. Samo Uskrsli može sve posložiti i svemu dati smisao, sve okrenuti na dobro.
Evanđelje svjedoči kako su se s tim nosili Marija Magdalena, Petar i Ivan. Marija odlazi još za mraka uvjeriti se još jednom da je svemu kraj. Da je grobna ploča zauvijek pokrila njezinog Učitelja i Spasitelja. Ljudski gledano, još će ga jednom oplakati. Ali nalazi odvaljen grobni kamen, prazan grob. Zar su ga ukrali? Nije uobičajeno, nečuveno. Nešto se događa. Trči javiti apostolima.
Petar i Ivan moraju se sami uvjeriti. Mlađi je brži, ali čeka da Petar prvi uđe u grob. Povoji su tu, ali Isusa nema. Grob je prazan. Duboko zamišljeni pokušavaju shvatiti što se događa. Tek u praznini groba drugačije im u duši odzvanjaju sjećanja na mnoge Isusove riječi. Nije li rekao da će se upravo tako dogoditi. Možda se Petar sjeća kako ga je htio odvratiti da ide u Jeruzalem kad je govorio da će podnijeti muku. Ivanu možda kroz sjećanja naviru drugi trenuci kada je uskrisio Lazara. Nižu se u njihovoj duši redci Svetoga pisma koje najavljuje da se tako ima zbiti.
Povjerovaše Pismima koja još nisu bili dovoljno upoznali. Od sada će susretati Živoga, uskrslog Gospodina, za Njega će svjedočiti, za Njega živjeti da i drugi povjeruju, da ga susretnu. To će sada biti njihova misija kojoj će se posvetiti i ništa im drugo više neće biti važno. Vjera u uskrslog Spasitelja koji nas je svojom mukom, smrću i uskrsnućem uveo u novi život. Kraljevstvo nebesko dodirnulo je zemlju i pokazalo Put, Istinu i Život. Tome i mi trebamo biti svjedoci i s tom snagom vjere i neugasive nade, pouzdanja u Gospodina prihvatiti ovo današnje vrijeme iskušenja, ovaj Uskrs bez zajedničkog euharistijskog slavlja. Ali zato ništa manje veličanstven u istini Života vječnoga kojeg nam Spasitelj donosi i prema kojem želi da usmjerimo naše dane zemaljskog život.
Kako se ističe u zajedničkoj uskrsnoj poruci svih biskupa:
Neka nas sve uskrsnuli Gospodin učvrsti u vjeri i pouzdanju da je On sada »zdesna Bogu i da se zauzima za nas« (Rim 8,35). Osnaženi tom vjerom i mi ćemo svim nevoljama usprkos »stajati čvrsto u Gospodinu« (Fil 4,1). Uskrsnuli Gospodin je nada i snaga naša. On je svjetlo u povijesti ljudskog mraka i tame. On je središte i smisao svega.
Draga braćo i sestre, svi ljudi dobre volje, otvorena srca za novost života! Uskrsnuli od nas želi da ga tražimo, da ga upoznamo, da mu povjerujemo. Želim vam ovaj Uskrs – koji naše obitelji i obitelji cijeloga svijeta – učvršćuje u vjeri i molitvi, da osjetite blizinu živoga Krista koji i nama pokazuje svoje rane kao znak ljubavi i nadvladane patnje.
Sretan i blagoslovljen Uskrs vjere i nade u Božju pobjedu koja neka se dogodi i u našim životima! Bogu neka je slava! – Aleluja!
Vaš biskup; Tomislav Rogić