25. nedjelje kroz godinu, 23.rujna 2018. godine na kraju velike sv.mise na lijep i dostojanstven način, toplim i iskrenim riječima, zahvalili smo se časnoj sestri Benjamini, koja je službovala u našoj župi pet godina.
Nesebično i otvorena srca davala se župi, svim župljanima, suosjećala i slušala tuđe boli i životne nedaće, bila utjeha i ruka podrške, podučavala naše najmlađe ministriranju na sv. misama - da budu na radost i ponos cijele župe, uz sve to nosila i svoje zdravstvene brige i boli i malo tko je za njih znao.
Zbog zdravstvenih tegoba i odlazi iz Primoštena u Šibenik.
Riječima zahvale, pozdravio i zahvalio joj se župnik, te joj u ime župe uručio kip sv. Frane, čijem redu ona i pripada - sestra franjevka.
U ime Župnog pastoralnog i Župnog ekonomskog vijeća, čiji je i ona bila član, zahvalila se Lana Ban, a sliku Majke Terezije uručio joj je Joško Bolanča.
Od strane vjernika, pozdravila i zahvalila joj se Danica Ercegović, a u ime najmlađih - ministrantica Anđela Pancirov.
Djeca su joj, uz buket cvijeća, poklonila i punu košaru pisama, poruka i crteža.
Dirljivo je bilo slušati i riječi zahvale časne Benjamine upućene svima nama. Srca su nekima zadrhtala, oči zasjale, a pala je i koja suza.
Riječi zahvale župnika, Župnog vijeća i ministranata stavljamo u cijelosti:
Draga sestro Benjamina
Kada smo zajedno došli u ovu župu Primošten prije 5 godina, čekalo nas je puno nepoznanica, pitanja, možda i zabrinutosti kako ćemo odgovoriti novim izazovima pred koje nas Crkva stavlja u pastoralnim potrebama ove župne zajednice.
Sjeli smo u župnoj kući, upoznali se i otvoreno razgovarali o onome što nas zajedno čeka na ovoj njivi Gospodnjoj.
Premda Vam ni tada zdravlje nije bilo najbolje, osjetio sam da ću u Vama imati, a što je i još važnije – da će ova župa dobiti, jednu dobru, nadasve vrijednu, poniznu redovnicu. Redovnicu u punom smislu riječi.
U Vama sam dobio dobru suradnicu s kojom je bilo ugodno raditi. Mislim da smo se vrlo dobro nadopunjavali, uvažavali i ako smijem reći voljeli poput brata i sestre. Užitak je bilo s Vama raditi jer ste se neumorno davali služeći povjerenoj zajednici, ne samo kao sakristanka, nego kao majka, sestra i prijatelj.
Odmah se osjetilo, kao što ste meni sjeli na prvu, da Vas je i ovaj narod u Primoštenu dobro prihvatio i zavolio.
Za svakoga ste imali vremena, od najmlađeg do najstarijeg, mnogima ste pružali utjehu, bili rame za plakanje, oslonac i podrška u poteškoćama koje život sa sobom nosi.
Nije lako, pa ni većoj župi od ove, „izgubiti“ u pet godina četiri časne sestre: č.s. Lidiju, Martinu, Ružicu i sad Vas, pogotovo što znamo, što su sve časne sestre značile i znače za ovu župu. One su dio identiteta ovog mjesta i župe.
U šali znam reći da sam se usavršio u pisanju oproštajnih govora za časne sestre koje odlaze. I Vaš odlazak bit će veliki gubitak za ovu župu i mjesto, ali nitko nije nezamjenjiv – ni Vi, ni ja, čak ni sv. otac Papa.
Mi moramo nastaviti gdje ste vi stali. Puno toga mogli smo naučiti od Vas, prije svega kako biti ponizan i jednostavan, kako biti neumoran i uporan u radu za Gospodina i za ljude.
Premda je Vaše zdravstveno stanje iz dana u dan bivalo sve lošije, nitko to nije primjećivao jer ste vi to vješto skrivali ne tužeći se i ne kukajući.
Izgarali ste (letjeli) sve dok ste mogli, ali tijelo je „potrošni materijal“ i ima svoj limit unatoč Vašoj želji i htijenju. Tek u posljednje vrijeme znali ste klonuti, odnosno tijelo bi klonulo i pokazao bi se bolni grč na licu, a Vaš duh bio je čvrst poput stijene.
Kad sam doznao da Vam je liječnica strogo sugerirala da se morate posvetiti svom zdravlju i terapijama, nije mi to bilo lako prihvatiti, gotovo da nisam vjerovao, ali rekao sam Vam i sada ponavljam: „Vodite računa o sebi i svome zdravlju, sve ostalo je manje važno.“
Da budem iskren, htio sam i bila mi je želja da povodom Vašeg odlaska upriličim jedan domjenak što sam Vam i predložio više puta, ali Vi ste to u svojoj skromnosti odbili.
Mislim da smo se Vi, Hrvoje i ja zaista lijepo slagali i poštivali, ali ako sam Vas kada nečim povrijedio, oprostite mi – nikada to nisam učinio s namjerom.
I za kraj, u ime naše župne zajednice želim Vam izreći jedno veliko i toplo Hvala za sve – i uručiti Vam jedan skromni poklon, kip Sv. Franje, utemeljitelja Vašeg reda kojega Vi vjerodostojno slijedite.
Jednostavno rečeno, draga sestro Benjamina, ušli ste nam pod kožu, zavoljeli smo Vas i uvijek ćete u našim srcima ostati – naša časna Benjamina.
Neka Vas dragi Bog čuva i neka Vam podari toliko željeno zdravlje.
Kao što ste Vi naša, vjerujem da ćete i Vi doći često u Vaš Primošten.
Ostanite samo to što jeste!
Primošten, 23. rujna 2018. Župnik: don Jurica Petković
Draga sestro Benjamina
U ime članova ŽEV i ŽPV – čiji ste i Vi bili član, želim Vam se zahvaliti.
Vjerujte, nije lako s malo riječi reći puno i iskazati sve ono lijepo i hvale vrijedno što smo dijelili u radu za dobrobit ove župe i ove župne zajednice, oko organizacije i realizacije raznih događanja, blagdana, a bilo ih je ovih godina puno. Za sve to izreći i nabrojiti trebalo bi puno i vremena i puno ispisanog papira, zato ću reći onu jednostavnu i svima razumljivu „zlatnu“ Riječ – HVALA …
Da, nismo svi stvoreni za raditi „velike“ stvari, „velika“ djela, ali možemo raditi „male“ stvari s puno ljubavi – misao je Majke Terezije.
Vi ste upravo kroz rad u Župnom vijeću i rad u župi radili puno „malih“ stvari, ali sve s ljubavlju.
Primite ovaj mali dar, sliku Majke Terezije – kao znak zahvalnosti i sjećanje na sve nas iz ŽEV I ŽPV.
Primošten, 23.rujna 2018. Članovi ŽEV i ŽPV
Draga časna Benjamina
I mi najmlađi, ministranti i ministrantice, želimo Vam se zahvaliti za sve što ste nas naučili.
Ulijevali sta nam sigurnost, vjerovali u nas i danas možemo samostalno, na ponos i radost, ministrirati pri sv. misi.
Hvala Vam, Hvala Vam za svaki trenutak vremena koji ste nam poklonili, pa i za onu kritiku koju ste nam uputili, kad je trebalo.
Nismo mi baš puno od riječi, ali samo Vam još želimo ovo reći – VOLIMO VAS!
Primošten, 23.rujna 2018.
Ministranti i ministrantice Župe sv. Jurja
